Mangart (2679m) je, po visini, četvrti najviši vrh u Sloveniji, a peti u Julijskim Alpama. Do vrha vodi nekoliko staza, ali svakako najposjećenije su dvije koje kreću sa Mangartskog sedla (2050m). Do Mangartskog sedla stiže se jednom od najljepših panoramskih planinskih cesta u Europi, Mangartskom cestom. Cesta je cijelim putem (12 km) asfaltirana. Staze koje vode od sedla prema vrhu su tzv. Talijanska i Slovenska smer (postoji i Via Italiana, ali to je nešto drugo). Talijanska smer je „obična“ kamenita planinarska staza sa nekoliko postavljenih sajli koje služe isključivo kao pripomoć i po njoj na vrh ide velika većina planinara. Ona druga, Slovenska, je „Via Ferrata“ i po njoj ide puno manji broj planinara. Naravno, ona zahtijeva više planinarskog iskustva i vještina, uz korištenje opreme za samoosiguranje. I u jednom i u drugom slučaju uspon traje oko dva sata. Obzirom na malu visinsku razliku i postojanje „obične“ staze, Mangart je zasigurno najdostupniji vrh iznad 2500m u Sloveniji, a najvjerojatnije i u cijelim Julijskim Alpama.

Mala Mojstrovka (2332m), dio je grebena koji čine tri vrha; Mala Mojstrovka, Velika Mojstrovka i Zadnja Mojstrovka. Zbog lakog pristupa sa prijevoja Vršič, Mala Mojstrovka je jedan od najposjećenijih vrhova iznad 2000m u Julijskim Alpama. Baš poput Mangarta, ima nekoliko staza koje vode do vrha, a najposjećenije su "Hanzova put" (atraktivna Via Ferrata) sa sjeverne strane i "normalna" staza sa južne strane. Do vrha je potrebno cca 2 sata hoda, a "Hanzovom poti" možda pola sata više.

Dolomiti ili Dolomitske Alpe planinska su skupina u istočnim Alpama u Italiji. Nalaze se većinskim dijelom u provinciji Belluno (Veneto), a ostalim, manjim dijelom, u provincijama Južni Tirol i Trentino (sve u sjeveroistočnoj Italiji).

Dogovorno, proteže se od rijeka Adige na zapadu do Piave na istoku, i između dolina Puster na sjeveru i Sugana na jugu.. Jedan nacionalni (Parco Nazionale Dolomiti Bellunesi) i više regionalnih parkova nalaze se na Dolomitima.

U kolovozu 2009. godine, Dolomiti su proglašeni prirodnom svjetskom baštinom UNESCO-a. U Dolomitima se nalazi 21 vrh viši od 3.000 m nadmorske visine i oni pokrivaju površinu od oko 141.903 hektara. Tu se nalaze neki od najljepših alpskih krajolika s vertikalnim stijenama, strmim liticama i velikom gustoćom uskih, dubokih i dugih dolina. Tu se izmjenjuju raznoliki krajolici velikog geološkog značaja, kao što su prirodni stupci i zidovi, krške formacije (najveći broj različitih vapnenačkih formacija na ograničenom prostoru na svijetu) je, vrhovi i ledenjaci. Oni svjedoče o bogatoj geomorfološkoj prošlosti stijena koje su oblikovane erozijom, potresima i glacijacijom.

Neke samostalne stijene su više od 1.500 m od svog dna, te spadaju u najviše vapnenačke litice na svijetu. Zbog toga su na ovom području česta klizišta tla, poplave i lavine.

Dolomiti su možda i najposjećeniji planinski masiv u svijetu, što je i uzrok jedine njihove mane - prevelike gužve.

Triglav (2864m) je najviši vrh Slovenije i Julijskih Alpi općenito, i velik je izazov za mnoge planinare, ne samo hrvatske i slovenske. Do vrha nema lagane staze, svi prilazi su okarakterizirani kao „zelo zahtevne poti“, (što znači da su svi  „Via Ferrata“), odnosno, ne postoji mogućnost dolaska na vrh bez sajli i klinova. Većina planinara izlet na Triglav organizira kao dvodnevni izlet, jer je tako puno komotnije i lakše i ima puno više vremena za uživanje u alpskom visokogorju (naravno, ima i onih koji to u ljetnim mjesecima odrade u jednom danu). Ljetna sezona uspona na Triglav traje tek nekoliko mjeseci, pa je stoga u to doba uvijek gužva. Najčešća ishodišta za završni uspon su planinarski domovi Kredarica i Planika. Iako spadaju u najveće slovenske planinarske domove, mjesta za spavanje su gotovo stalno popunjena, posebno vikendima. Najčešće korišten prilaz je onaj preko Malog Triglava, i na njemu je uvijek velika gužva, jer se tu spajaju staze sa Kredarice i Planike. Iz tog razloga mi ne idemo tim putem, nego preko Triglavske škrbine. Dolje također silazimo preko Triglavske škrbine, ali ovaj puta prema koči na Doliču, tako da u oba slučaja izbjegavamo gužvu, čekanja i mimoilaženja na stazi između Triglava i Malog Triglava.

Klafferkessel je visokoplaninski plato na 2.300 metara nadmorske visine u planinskom lancu Schladminger Tauern. Visokoplaninski krajolik impresionira posebnom florom i relikt je posljednjeg ledenog doba. 30-ak alpskih jezera na ovom platou čini središte "Divljih voda" u dolini Untertal. Iako je tura od 3 dana malo ležernija, sa više vremena za odmor, Klafferkessel i dalje ostaje relativno zahtjevna planinska staza i zahtijeva određenu dozu kondicije.

Dolomiti ili Dolomitske Alpe planinska su skupina u istočnim Alpama u Italiji. Nalaze se većinskim dijelom u provinciji Belluno (Veneto), a ostalim, manjim dijelom, u provincijama Južni Tirol i Trentino (sve u sjeveroistočnoj Italiji).

Dogovorno, proteže se od rijeka Adige na zapadu do Piave na istoku, i između dolina Puster na sjeveru i Sugana na jugu.. Jedan nacionalni (Parco Nazionale Dolomiti Bellunesi) i više regionalnih parkova nalaze se na Dolomitima.

U kolovozu 2009. godine, Dolomiti su proglašeni prirodnom svjetskom baštinom UNESCO-a. U Dolomitima se nalazi 21 vrh viši od 3.000 m nadmorske visine i oni pokrivaju površinu od oko 141.903 hektara. Tu se nalaze neki od najljepših alpskih krajolika s vertikalnim stijenama, strmim liticama i velikom gustoćom uskih, dubokih i dugih dolina. Tu se izmjenjuju raznoliki krajolici velikog geološkog značaja, kao što su prirodni stupci i zidovi, krške formacije (najveći broj različitih vapnenačkih formacija na ograničenom prostoru na svijetu) je, vrhovi i ledenjaci. Oni svjedoče o bogatoj geomorfološkoj prošlosti stijena koje su oblikovane erozijom, potresima i glacijacijom.

Neke samostalne stijene su više od 1.500 m od svog dna, te spadaju u najviše vapnenačke litice na svijetu. Zbog toga su na ovom području česta klizišta tla, poplave i lavine.

Dolomiti su možda i najposjećeniji planinski masiv u svijetu, što je i uzrok jedine njihove mane - prevelike gužve.

Dolina Triglavskih jezera je alpska dolina, smještena između Bohinja i Trente. Dolina je duga oko 8 km. Neki je nazivaju i Dolina sedam jezera. Brojne su rasprave vođene oko broja jezera u dolini, ali najčešće se govori o sedam jezera, jer su ostale vodene površine, ustvari, samo mlake koje presušuju, pa ih se ne ubraja u jezera. Dolina Triglavskih jezera je, još u vrijeme prvog procvata planinarstva u Sloveniji, slovila za jedan od najljepših predjela u Julijskim Alpama. Tu se nalazi i Koča pri Triglavskih jezerih, jedna od najstarijih planinskih kuća u Sloveniji, prvotno izgrađena davne 1880. godine. U blizini kuće nalazi se spomen-ploča Alojziju Knafelcu, tvorcu crveno-bijele markacije, koja se i danas koristi, kako u Sloveniji, tako i u Hrvatskoj.

Dolomiti ili Dolomitske Alpe planinska su skupina u istočnim Alpama u Italiji. Nalaze se većinskim dijelom u provinciji Belluno (Veneto), a ostalim, manjim dijelom, u provincijama Južni Tirol i Trentino (sve u sjeveroistočnoj Italiji).

Dogovorno, proteže se od rijeka Adige na zapadu do Piave na istoku, i između dolina Puster na sjeveru i Sugana na jugu.. Jedan nacionalni (Parco Nazionale Dolomiti Bellunesi) i više regionalnih parkova nalaze se na Dolomitima.

U kolovozu 2009. godine, Dolomiti su proglašeni prirodnom svjetskom baštinom UNESCO-a. U Dolomitima se nalazi 21 vrh viši od 3.000 m nadmorske visine i oni pokrivaju površinu od oko 141.903 hektara. Tu se nalaze neki od najljepših alpskih krajolika s vertikalnim stijenama, strmim liticama i velikom gustoćom uskih, dubokih i dugih dolina. Tu se izmjenjuju raznoliki krajolici velikog geološkog značaja, kao što su prirodni stupci i zidovi, krške formacije (najveći broj različitih vapnenačkih formacija na ograničenom prostoru na svijetu) je, vrhovi i ledenjaci. Oni svjedoče o bogatoj geomorfološkoj prošlosti stijena koje su oblikovane erozijom, potresima i glacijacijom.

Neke samostalne stijene su više od 1.500 m od svog dna, te spadaju u najviše vapnenačke litice na svijetu. Zbog toga su na ovom području česta klizišta tla, poplave i lavine.

Dolomiti su možda i najposjećeniji planinski masiv u svijetu, što je i uzrok jedine njihove mane - prevelike gužve.

Dinara (1831 m) najviša je hrvatska planina. Iako nije najviša planina Dinarskog gorja, Dinara je postala simbolom najvećeg planinskog lanca na Balkanskom poluotoku i dala mu svoje ime. Jednom posjetiti najviši vrh Hrvatske, za većinu je planinara Hrvata poseban emotivan doživljaj. Vrh je označen geodetskim stupom na kojem sada piše „1831 vrh Hrvatske“. Pored stupa na velikom kamenu još uvjek stoji „SINJAL 1831“, jer se tako donedavno zvao ovaj vrh. Pretpostavlja se da je Dinara ime dobila po ilirskom plemenu Dindara, koje je živjelo s istočne strane planine. Vrh Sinjal je inače dobio ime po geodetskoj oznaci na vrhu (signal). S vrha puca pogled u svim smjerovima, sjeveroistočno na Troglav i Konj, jugoistočno na Perućko jezero, južno na Kijevski Kozjak i Svilaju, a zapadno na Prominu.

Premužićeva staza je zasigurno najpoznatija planinarska staza u Hrvatskoj. Smatra se pravim remek-djelom graditeljstva, jer je građena u kamenu – suhozidu, te je položena tako da nas na vrlo jednostavan način vodi u najsurovije i najkrševitije dijelove sjevernog Velebita – Hajdučke i Rožanske kukove, koji su najatraktivniji dio staze, kao i sjevernog Velebita uopće. To neobično carstvo krša je skupina koja sadrži 50-tak kamenitih vrhova visokih preko 1600 m, koji svojim oblicima privlače brojne posjetitelje. Staza se proteže hrptom planine od Zavižana do Baških Oštarija u srednjem Velebitu, i duga je 50-tak km. Staza nema teških uspona, pa je pogodna i za posjetitelje nenavikle na planinarenje, ali treba imati na umu da je to ipak tri dana hodanja po 16-18 km.

Premužićeva staza je zasigurno najpoznatija planinarska staza u Hrvatskoj. Smatra se pravim remek-djelom graditeljstva, jer je građena u kamenu – suhozidu, te je položena tako da nas na vrlo jednostavan način vodi u najsurovije i najkrševitije dijelove sjevernog Velebita – Hajdučke i Rožanske kukove, koji su najatraktivniji dio staze, kao i sjevernog Velebita uopće. To neobično carstvo krša je skupina koja sadrži 50-tak kamenitih vrhova visokih preko 1600 m, koji svojim oblicima privlače brojne posjetitelje. Staza se proteže hrptom planine od Zavižana do Baških Oštarija u srednjem Velebitu, i duga je 50-tak km. Staza nema teških uspona, pa je pogodna i za posjetitelje nenavikle na planinarenje, ali treba imati na umu da je to ipak tri dana hodanja po 16-18 km.