Rijeka Soča izvire u dolini Trente, teče kroz Sloveniju i Italiju, i ulijeva se u Tršćanskom zaljevu u Jadransko more. Poznata je po tirkiznoj boji duž cijelog svog toka, a boju duguje kamenju u njoj. Zbog boje, još je zovu i smaragdna rijeka. Dolina Soče obiluje prirodnim i kulturno-povijesnim znamenitostima.

Najpoznatija je, svakako, Soška pot, koja povezuje skrivene dijelove rijeke Soče i dolinu Trente. Duga je 20 km, i dio je Alpe Adria traila, atraktivnog, 640 km dugog pješačkog puta kroz Austriju, Italiju i Sloveniju. Po mnogima, to je najljepši dio cijelog puta.

Najbolje vrijeme za odlazak u dolinu Soče je kasno proljeće, kada je uslijed otapanja snijega i dosta padalina, vodostaj visok, a rijeka brza i atraktivna.

Kanjon Bärenschützklamm jedan je od najljepših vodonosnih kanjona u Austriji. Pješačenje između neukroćenih slapova i surovih stijena impresivan je doživljaj za svakog planinara. Ovdje dolazi do izražaja neizreciva snaga prirode, koja stalnim kapanjem vode već tisućljećima udubljuje kamen. 200-300 metara debeli vapnenački zidovi u kanjonu svjedoče o geološkoj prošlosti staroj 400 milijuna godina. Krški izvori, špilje, žljebovi, kamene niše i kamena jezerca svjedoče o površinskim silama vode. S botaničkog i zoološkog gledišta kanjon je utočište brojnim biljnim i životinjskim vrstama.

Prva dionica staze izgrađena je 1901. godine i od tada je više puta obnavljana, a 1978. godine kanjon je proglašen spomenikom prirode. Kružna staza duga je 10-12 km (zavisno od mjesta parkinga) i savladava gotovo 800m visinske razlike, od čega više od pola u samom kanjonu. Na stazi se nalazi 168 mostova i ljestava s preko 3000 drvenih prečki koji su postavljeni kako bi se stvorili uvjeti za siguran prolazak kroz kanjon, te na taj način omogućili ovaj atraktivni planinarski doživljaj.

Premužićeva staza je zasigurno najpoznatija planinarska staza u Hrvatskoj. Smatra se pravim remek-djelom graditeljstva, jer je građena u kamenu – suhozidu, te je položena tako da nas na vrlo jednostavan način vodi u najsurovije i najkrševitije dijelove sjevernog Velebita – Hajdučke i Rožanske kukove, koji su najatraktivniji dio staze, kao i sjevernog Velebita uopće. To neobično carstvo krša je skupina koja sadrži 50-tak kamenitih vrhova visokih preko 1600 m, koji svojim oblicima privlače brojne posjetitelje. Staza se proteže hrptom planine od Zavižana do Baških Oštarija u srednjem Velebitu, i duga je 50-tak km. Staza nema teških uspona, pa je pogodna i za posjetitelje nenavikle na planinarenje, ali treba imati na umu da je to ipak tri dana hodanja po 16-18 km.

Rijeka Soča izvire u dolini Trente, teče kroz Sloveniju i Italiju, i ulijeva se u Tršćanskom zaljevu u Jadransko more. Poznata je po tirkiznoj boji duž cijelog svog toka, a boju duguje kamenju u njoj. Zbog boje, još je zovu i smaragdna rijeka. Dolina Soče obiluje prirodnim i kulturno-povijesnim znamenitostima.

Najpoznatija je, svakako, Soška pot, koja povezuje skrivene dijelove rijeke Soče i dolinu Trente. Duga je 20 km, i dio je Alpe Adria traila, atraktivnog, 640 km dugog pješačkog puta kroz Austriju, Italiju i Sloveniju. Po mnogima, to je najljepši dio cijelog puta.

Najbolje vrijeme za odlazak u dolinu Soče je kasno proljeće, kada je uslijed otapanja snijega i dosta padalina, vodostaj visok, a rijeka brza i atraktivna.

Golica je sa svojih 1835m najviši vrh istoimenog grebena na zapadnom dijelu Karavanki. Nalazi se iznad Jesenica, na granici između Slovenije i Austrije. Cijeli greben Golice iznad 1500 m je gol (travnat - bez šumskog raslinja), po čemu je planina i dobila svoje ime.

Južne, travnate padine Golice poznate su po poljima gorskih narcisa, koje preplave planinu u svibnju. Iz tog razloga Golica je u to vrijeme posebno posjećena od brojnih planinara i izletnika.

Bijele i Samarske stijene još 1985. godine proglašene su strogim rezervatom prirode, što podrazumijeva najviši stupanj zaštite, uz gotovo nikakve dozvoljene ljudske intervencije na tom području. Put koji ih spaja nazvan je Vihoraški put, po PD Vihor, čiji članovi su početkom '70-tih godina trasirali do tada neprohodnu stazu. Naime, za vrijeme izgradnje nove kuće na Bijelim Stijenama, Milovan Dlouhy, istraživao je nikad opisani, direktni prolaz po grebenu do Samarskih Stijena. Po tragovima zvijeri u snijegu otkrio je put i označio zatesima sjekire. Želimir „Krampus“ Kantura zamislio je markiranje “Vihoraškog puta”, kao doprinos 100. obljetnici planinarstva u Hrvatskoj. Prvi pokušaj samo je djelomično uspio,  jer nije pronađen prolaz kroz “Ljusku”. Uz pomoć prvog trasera puta, označen je jedan od najljepših putova kroz krš Gorskog Kotara. Vihoraški put je bio početak obilježavanja i izgradnje objekata na Kapelskom planinarskom putu.

            Vihoraški put spada među najatraktivnije planinarske puteve u Hrvatskoj, ali nije baš za svakoga. Potrebna je solidna kondicija (staza uglavnom ide gore - dolje, nema puno ravnih dijelova) i ponešto spretnosti, jer se u više navrata treba penjati i rukama.

Premužićeva staza je zasigurno najpoznatija planinarska staza u Hrvatskoj. Smatra se pravim remek-djelom graditeljstva, jer je građena u kamenu – suhozidu, te je položena tako da nas na vrlo jednostavan način vodi u najsurovije i najkrševitije dijelove sjevernog Velebita – Hajdučke i Rožanske kukove, koji su najatraktivniji dio staze, kao i sjevernog Velebita uopće. To neobično carstvo krša je skupina koja sadrži 50-tak kamenitih vrhova visokih preko 1600 m, koji svojim oblicima privlače brojne posjetitelje. Staza se proteže hrptom planine od Zavižana do Baških Oštarija u srednjem Velebitu, i duga je 50-tak km. Staza nema teških uspona, pa je pogodna i za posjetitelje nenavikle na planinarenje, ali treba imati na umu da je to ipak tri dana hodanja po 16-18 km.

Planina Tara nalazi se u zapadnom dijelu Srbije, i pripada unutrašnjem pojasu Dinarida. Prosječna nadmorska visina planine Tare je 1200 m, a najviši vrh je Kozji rid sa 1591 m. 1981. godine Tara je proglašena nacionalnim parkom.

Položaj planine Tare povoljan je za razvoj turizma, jer omogućava raznovrsne sadržaje turističkog boravka, odnosno posjetu većem broju turističkih lokaliteta, i onih prirodnih i onih kulturno-povijesnih. Bogatstvo i raznovrsnost turističkih vrijednosti, ekološki očuvana prirodna sredina, planinski reljef sa blagim padinama i umjerenom nadmorskom visinom od 800-1500 m, prekrasni vidikovci, pogodni tereni za zimske sportove, uređene planinarske i biciklističke staze, bogat i raznovrstan biljni (Pančićeva omorika) i životinjski svijet, blagotvorna klima, rijeka Drina sa umjetnim jezerima Zaovine i Perućac, raznorazne atrakcije … Sve to čini planinu Taru vrlo zanimljivim i poželjnim odredištem i nadasve konkurentnom u odnosu na puno poznatiji obližnji Zlatibor i mnoge druge planine. 

Greben Košute je najdulji slovenski greben i prirodna je granica između Slovenije i Austrije. Svi vrhovi u masivu Košute imaju ista obilježja kao i velika većina vrhova koji pripadaju Karavankama; južna (slovenska) strana ovog masiva je travnata, pristupačna, staze su samo na nekoliko mjesta isprekidane stijenama, dok je sjeverna (austrijska) strana pravi dugi i jako strmi kamen zid. Veliki vrh je najzapadniji dvotisućnjak Košute i daleko najposjećeniji, iako je sa svojih 2088m tek treći po visini.

Kranjska Gora je malo turističko mjesto na sjeverozapadu Slovenije, udaljeno svega nekoliko kilometara od Italije i Austrije, okruženo velebnim vrhovima Julijskih Alpa s jedne strane, i pitomijim Karavankama s druge, sjeverne strane. U neposrednoj blizini nalaze se, Triglavski nacionalni park, izvor Save Dolinke, Planica ( najveća skijaška skakaonica – letaonica na svijetu), Tromeja (lokalitet na tromeđi tri države, na visini 1500m), Sleme (fotografija snimljena s tog mjesta je najpoznatija razglednica s motivom Julijskih Alpa), kao i mnoštvo drugih prirodnih ljepota (slapovi, planinske rijeke, potoci…).